Luka Botić bio je hrvatski književnik, političar i narodni preporoditelj. Njegova značajnija djela su “Pobratimstvo”, “Petar Bačić”, “Dilber Hasan” i “Bijedna Mara”, epska pripovijest koja je starijim “klasičarskim” generacijama zasigurno njegovo najbliže djelo. U vremenu u kojem je živio, Botić je bio jedan od najcjenjenijih hrvatskih književnika. Osim njegovog društveno-političkog svjetonazora, njegov književni opus odražava i Botićev romantičarski karakter.
Pjesme
Biografija
Luka Botić rođen je 22.1.1830. godine u Velom Varošu u Splitu. Bio je dijete siromašnih splitskih pučana Petra i Mande rođene Periša-Mladinić. Njegova majka je htjela da se obrazuje pa ga je uputila u sjemenište.
U Splitu je završio osnovnu školu i Sjemenišnu gimnaziju, a u Zadru je studirao teologiju od 1849. do 1851. godine, kada je zbog neposluha protjeran sa studija. U Zadru je upoznao Natka Nodila i Mihovila Pavlinovića.
Botić na kraju ipak nije postao svećenik, a prema nekim kasnijim svjedočanstvima to je bilo i logično za njegov životnim put koji je bio okrenut svjetovnom i profanom.
Nakon Zadra, kraće vrijeme je boravio u Sarajevu, a zatim u Beogradu. Godine 1852. dolazi u Zagreb, gdje je radio u tiskari Ljudevita Gaja. Od 1853. godine bio je predstojnik biskupskog imanja u Đakovu, ali taj je posao izgubio 1860. godine, nakon što je odbio prisegnuti na vjernost austrijskom caru.
Od mladomisničkog ruha zanimljivija su mu bila suvremena europska idejna i ideološka previranja pa se s dvadesetak godina uputio u Beograd. Boravio je kod Dubrovčanina Matije Bana, ali u Beogradu za njega kao stranca nije bilo mjesta. Vratio se u Zagreb gdje je živio bijedno, sve do dobivanja činovničkog mjesta na biskupskom imanju u Đakovu.
Uz potporu Josipa Jurja Strossmayera, Luka Botić je na izborima za saborskog zastupnika 1862. godine izabran za saborskog zastupnika đakovačkog kraja. U svojim političkim nastupima zauzimao se za sjedinjenje Dalmacije i Sjeverne Hrvatske te za ravnopravan savez s Mađarima u borbi protiv težnji koje je imao bečki dvor.
Luka Botić je u Đakovu proživio desetak godina koje su bile najkreativnije godine njegovog života pa ga Đakovčani i danas smatraju jednim od njih i najznačajnijim piscem tog doba. Ondje se i prvi put oženio, ali su njegova supruga Pavka Bosch i djeca umrli u vrlo kratkom roku. Kasnije se oženio Veronikom Mihaljević s kojom je bio dijete, ali i ono je ubrzo umrlo.
U književni svijet je ušao 1854. godine. Tada je u “Nevenu” objavio tri kraće lirske pjesme, epsko djelo “Pobratimstvo” i pripovijetku “Dilber Hasan” o muslimansko-kršćanskom prijateljstvu i ljubavi u Sarajevu za vrijeme srpskog ustanka 1806. godine.
Iako se u svim njegovim pripovjednim djelima nalaze motivi kršćansko-turskog sukoba, protagonisti tih djela uglavnom se zaljubljuju ili sprijateljuju s pripadnicima druge vjeroispovijedi. Zbog toga se njegov književni opus smatra prvim značajnijim zaokretom u tolerantnijem prikazu Turaka u hrvatskoj književnosti. U oblikovanju likova i pripovjednoj motivaciji u njegovim djelima možemo prepoznati obrasce romantičarske poetike, a na metričkoj, motivsko-tematskoj i frazeološkoj razini, ona se uvelike oslanjaju na usmenu književnost.
Odgovori