hrvatska poezija
Kad na vječnost mislim: ledi mi se um
Od bezmjerja, što ju sa svih strana rubi;
Ja joj svuda gledam širok, hladan drum,
Al ne vidim, kud se među zv’jezdam gubi.
Ti već dugo tražiš toga druma kraj,
S umora već mora da te hvata čama;
Popostani malko… otpočini daj…
Dok ja stignem k tebi, zvan od Oca sama.
Onda ćemo skupa nastaviti put
Prema vječnom sv’jetlu, do žuđene mete –
Ja ću se ko nekoć za tvoj držat skut,
Ti me ocu predat kao svoje d’jete.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Veter puše, veter zgorec, V strahu šepće trava, Z jabuke se drobno cvetje Trusi, rasipava. Si li, sever, došel zgora, Gde … [više] about Veter zgorec
Padaju obrovi ko mrtvi slapovi, dok oplazi usnuli šute. Vrh njivâ zabiti crne se štapovi, a goveda muču niz pute. Crne se … [više] about Suton
Po parku plaviju se pauni, Trepeće im kruna na glavi, Na granah glediju ih tičice I rožice drobne vu travi. A gore nad … [više] about Pauni
I. Nebo se plavi U tihoj noći, Val se razlijeva I pjenu sipa. Nijemo se koče S obale Nila Dvije goleme glave, Dva crna … [više] about Na Nilu
Trublja ječi. Care vojsku Selom kupi našim. Strah me, dušo, e ću morat Da se diljke mašim. Ti se smješiš: ko da nije Onaj … [više] about Trublja ječi
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori