hrvatska poezija
Oj narode, što mi tužan stojiš
Pokraj groba svojih mučenika,
Gdje se viju vijenci lovorika,
Tužan stojiš, slabe nade gojiš?
Još se vazda neprestano bojiš
Budućnosti tamnih groznih slika;
Zar u sebi od kreposti dikâ
Uma i srca tako malo brojiš?
Pamti dobro što pjesnici slove:
“Svaki narod svome zavičaju
Raj sagradi najprije kroz grobove!”
Zato ne plač’ više, znaj, k tvom raju
Budućnosti, slavne žrtve ove
Tebi jasna vrata otvaraju.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pada kap po kap. Buči negdje slap. A u mraku spava već dolina... Povrh glave tik jeknu ptičji krik. Kiša rosi. Mrtva svud … [više] about Sjeta
II. Na Dragočaju Vrh dragočajskog brda duh me uzne, Gdje drago dragog pet vjekova čaje: To tužna Bosna zadnjeg kralja … [više] about Soneti
Kad čovjek jednom leti, Visoko kad se vine, Čemu tlo i pad? Nek zemlje se ne sjeti, Nek motri san visine: Od oblakâ … [više] about Smrt letača
Visoko vam je drvo ljubav Ko jablan - više, mnogo više, Na njegovih se vitih granah Umjesto ptice zvijezda njiše. I sunašce … [više] about Drvo ljubavi
Zgasnuli smo žutu lampu Plavi plašt je pao oko tvoga tijela Vani šume oblaci i stabla Vani lete bijela teška krila Moje … [više] about Ljubav (Zgasnuli smo žutu lampu)
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori