Ispod brčnog otomaljskog brda,
Kud se Pliva zdvojna, raspojasa
Iz ponora baca u ponor – – –
Poput davno plandujućeg krda
Vidiš gdjeno gradić se bjelasa
Đulhisare – turski ružin dvor.
Podno njega – vodi sred tišine –
Proljetnijem veselim urankom
Tužan kano crni tamničar,
Eda koju… od srca si vine,
Onom pjesmom “starom jadovankom”
Bosanski se javlja korabljar.
Pjesma
Ah! tog pamet moja ne dohita,
Korabljo, mila korabljo,
Kako pade Bosna ponosita
A pod tursko ljuto kopito?
Niti marim znati to,
Mila moja korabljo.
Bude l’ dugo robove odgajat,
Korabljo, mila korabljo?
Il će ona jošte sretno stajat.
Svoju imat kuću, hljeb i sô?
Radije to mi reci, to,
Reci, vjerna korabljo.
Poć li ćemo nebogu po Stojku,
Korabljo, mila korabljo?
Il Slobodu, ljepotu djevojku.
Da si ju na otim vodimo? –
To ti meni reci, to,
Moja krilna korabljo.
Čujem – nešto gorama odzvanja,
Korabljo, mila korabljo:
Već “hrvatka” čalmi se ne klanja!
O! čuvenje blaženo.
Hitro! hitro, korabljo!
Bog zna – kad se vidimo.
*hrvatka – tako zovu Bosanci crvenu kapu viseću, naličnu našoj serežanskoj
*Pliva – voda u Bosni, koja se u devet trakova preko litica baca
Objavljeno: 1873.
Odgovori