Po narodnom napjevu
Oj jesenske duge noći,
Reko dragi da će doći.
Il mu doći, il ne doći,
Čekat ću ga do pô noći.
Gdje si, dragi, kud se šećeš,
Zar večeras k meni nećeš?
Ne znaš, dušo, majčin sine,
Za tobom da srce gine?
Bez tebe mi sunca nije,
Za oblak se mjesec krije.
Bez tebe mi zvijezde gasnu,
Tuga mrači noć mi jasnu.
Bez tebe mi i dan mrkne,
Bez tebe mi i med grkne.
Pogiboh ti uzdišući
Za dragim si kukajući.
A ti možda dušu gubiš,
Druge majke zlato ljubiš.
Mene ideš zaboravljat,
Na muke me strašne stavljat.
Nemoj, dragi, gubit duše,
Te me muke jadnu guše.
Jer iz milka samo tvoga
Teče izvor žića moga!”
Tako plače draga duša,
A dragi ju s bliza sluša.
Iznenada k dragoj skoči,
Pa joj ljubi crne oči.
Ljubi usta, ljubi lice
Svog golupka, nježne ptice.
Ljubi dragu zelen-bore,
Draga njega tja do zore.
Svakolika mu djela. Knjiga prva. Zagreb, 1881.
Odgovori