"- Protuletje je tu, gremo v cirkvu - kaj bu?... Roža je v ruki, viš! ti mučiš, kaj bu - niš... Vuzem je prešel, znaš, brunči vre tamburaš - zemi si kravu, veš, da zutra k meni peš". "- Jožek, još sile ni, pusti, meni se spi. San mi se v noči dal, da si pri meni … [više] about V protuletje
V noći
Tiho kakti z lampom tat beži nebom mesec zlat pak vse nekam on vrt luče, kak da išče tajne kluče. "Ni to bilo bome niš, z lampom, mesec, kaj svetliš? štel bi da te oblak zgasi, kaj bi dišal zlatne lasi..." "Kaj ti, stari, kam glediš? Stisni oko da zaspiš, lađa da ti se … [više] about V noći
Jeden je vumrl…
Vuzdah tiho zvire, a dimnak se kadi; jeden uprav vmire radnik, čisto mladi. Protuletje diše i smeje se vuzto - krv in ogenj siše, tiho je i pusto... Morti da je senja?! plahta se zamata, vsaki obraz menja; nosiju im brata... Žena se je stisla... Suza sama zvire - a … [više] about Jeden je vumrl…
Mak i ciklama
Pokojnoj sestrici Breg je zgubil belu plahtu, zrasle su ciklame, mak bu skoro pak zažarel - da ne buju same. Če tvoj grob je vezda črni, gda su vu njem mraki - vre dva budu na njem cveta i črlen bu vsaki. Srčece bu zraslo tvoje - črlena ciklama; mojemu se maku … [više] about Mak i ciklama
Mučenicima Petru Zrinjskom i Franji Krsti Frankopanu (30. aprila 1931.)
Dulce et decorum est pro patria mori. Horac. Poju vihri niz tamne poljane, topot konjâ prati njihov tihi plač; to je glas junakâ od kršćanske brane, a oči im gore i vitlaju mač... Okrenuše konje uzdahtane k jugu, otkud razor strašni hrli kao lud. Nagnu se nad grivu. … [više] about Mučenicima Petru Zrinjskom i Franji Krsti Frankopanu (30. aprila 1931.)
Kozja krv
Cvijeće miriše, a zemlji drhti mlađahna i bujna proljetna grud. Dok vjetrić ćarlija i zlato pršti, Silen tud pleše pjan, sretan i lud... Tihano su Nimfe gazile sjene, a Faun s frulom sjeo na brv. Satiri skaču prepuni pjene, dok s kozjih nogu ne poteče krv... I sve je … [više] about Kozja krv
Vuzmena noć
Veter je jokal vuz hiže i v kmici je nihal veju - gredu i strašno se smeju, ludi se bliže i bliže... Zekril sem oči - je dosti, klimale glave se gole; lukne bez oči su bole - išle su sene od kosti... Morti da zišli su z groba? Goli su muški i žene... Gledali z … [više] about Vuzmena noć
V nedelu na večer
Vulice tihe, vulice črne, se jena vu drugu zavija. Jok vagona, jen vuzdah mašine temu i meglu probija... Hiže male, od deski zbite, su radnička bolesna gnezda. V megli se niše, tiho vuzdiše lampa: je nihova zvezda... A jena sena vulice meri, spotiče se i nekaj … [više] about V nedelu na večer
Vesna u meni
I svako je polje, i sve su ulice pune tjelesa, vonj se svuda širi, a oči peku od nesna - Danas je prešla preko bojišta prepuna gnjila mesa - Kraljica Vesna... Još je sinoćnje sunce ko škrtica plivalo u zlatu i trpalo bljeskom lažnim usta željena Sunca - dok nije ovoga … [više] about Vesna u meni
Smirenje
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta... zar sad dok zvižduk vjetra svud odzvanja; dok želja tinja kano vatra sveta, a duša sretne opet sne da sanja?! Kad mrsili su vjetri moje kose, a jecali u suton tužno bori; tad nebom gledah, kako vjetri nose plav odar Panu, a daljina … [više] about Smirenje