– U U | – U | – U U
Tekla je tiha vodica –
Uz nju mi sjedi Kosana,
Kosana s ravna Posavja.
Od želje pita mlad ribar
Čuncem se vozi uza kraj:
Za kim su, biser-djevojko,
Vilinske oči snijele te? –
Niz vodu gledeć jednako,
Za kim ti studno srce mre?
Je l’ ti daleko ljubljenik,
I preko devet voda bud,
Dođe ti jednom suđenik.
Njemu otkaza djevojka:
Doći će; ali nevjera,
Devet ga voda topilo!
Krilu ga mom ne donilo!
Veće mi reci: vidje li
Plivat moj vijenac zeleni?
Gledah ga plivat, djevojko,
Tamo – niz mutne valove –
Za njim se baci momak jak,
Hvata u hitre mahove,
Jur mu je ruci na domak;
Kad mu ga ote vrtlog ljut,
Motajuć vijenac razasut. – – –
Drugo ćeš cvijeće pomnjivo
Lako u novi vijenac svit;
Ali u jedno sastavit
Neće sve ravno Posavje
Vijenac taj krasne Kosane.
Objavljeno: 1874.
Odgovori