Večer siva. Čudna kiša
Iz oblačnih bije vrela:
Od neba je pa do zemlje
Guste žice razapela.
Kroz tu harpu orijašku
Rasputani vjetar duje;
A sumornom vasionom
Udremljivo žice bruje.
Na oči mi vjeđe s tija
Ko zavjese klonu lake –
U dušu se kroz njih kradu
Drugog sv’jeta bajne zrake.
Odgovori