hrvatska poezija
Ti ne znaš naše sunce: kada grane
i zlatnom usnom ljubi vrške gora
kô zlatni bog, a površina mora
purpurnim smiješkom smiješit mu se stane –
Ti ne znaš naše sunce: kada plane
u žarko podne, kad iz modrih dvora
vatrenom zubljom pali list po gorâ,
potoke suši, izgara poljane –
Ti ne znaš naše sunce: kad se žari
pri zapadu, u beskraj kada gine
i poput srca ranjena krvari –
Kô naše sunce mi smo: nas miline
i slasti mame, i nas strast izgara,
a i zapad naš je od krvi i žara.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sunce je bacilo boje ko snove sa zlatne svoje palete po svodu, prosulo ruže na gradske krovove i slijedilo mene u … [više] about Kosci u gradskom parku
Jezero se gorsko ziba, Tajni u njem drijema vir, - Staklenoga povrh gliba Svud je mir. Časom tek kroz puste lijese Kukavicu … [više] about Vir
U ekstazi duša već je plijen, Buonarroti! tvojijeh milina, Fiorenza stara u taj tren Javlja nam se smiješkom Rujnog … [više] about Pod florentinskim šeširom
[I] POLAZAK I zanijela me mašta - pred hrpu čudne tvari, Blijedosiva bješe, u vijugâ joj mreži, Ko zamršeno klupko u … [više] about Život
O, što tada nisi došao mi, dragi, Kada sam grcala od nemira tajna, Da te ljubim sveta, od žeđi, očajna U oluji slijepa mojih … [više] about Anagra
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori