hrvatska poezija
Ti ne znaš naše sunce: kada grane
i zlatnom usnom ljubi vrške gora
kô zlatni bog, a površina mora
purpurnim smiješkom smiješit mu se stane –
Ti ne znaš naše sunce: kada plane
u žarko podne, kad iz modrih dvora
vatrenom zubljom pali list po gorâ,
potoke suši, izgara poljane –
Ti ne znaš naše sunce: kad se žari
pri zapadu, u beskraj kada gine
i poput srca ranjena krvari –
Kô naše sunce mi smo: nas miline
i slasti mame, i nas strast izgara,
a i zapad naš je od krvi i žara.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kralju plemeniti, koji svaka stvori, milost nam poda ti kad nam raj otvori; jer iz raja tada izagnani bismo zapovidi kada tvoje … [više] about Dobri nauci
Per Costume. Z navade sem Dragi! Tebe oljubila Ovak samo Tebe ljubit se navčila Navada ta jako je mi slatka bila Ovak iz … [više] about S Znavade
Jutro, mir i sunce. Ona baščom šeće Između uskih lijeha, pa se tiho smije. U očima njenim vedar podsmijeh sreće, U očima njenim … [više] about Učiteljeva kćer
Kiša pada, kišica, Travnike primače, Duša moja, dušica Tak se stiha plače. Kaj si rubčeg zgubila? Dam ti ja još jeden, Kaj … [više] about Kiša
Topla je i svijetla riječ "ljeto" Kad svaki list je, poput malog uha, Trepereć slušo strah tvog budnog duha, Što drhtaše u šumi … [više] about Bjeline
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori