Ti ne znaš naše sunce

Ti ne znaš naše sunce: kada grane
i zlatnom usnom ljubi vrške gora
kô zlatni bog, a površina mora
purpurnim smiješkom smiješit mu se stane –

Ti ne znaš naše sunce: kada plane
u žarko podne, kad iz modrih dvora
vatrenom zubljom pali list po gorâ,
potoke suši, izgara poljane –

Ti ne znaš naše sunce: kad se žari
pri zapadu, u beskraj kada gine
i poput srca ranjena krvari –

Kô naše sunce mi smo: nas miline
i slasti mame, i nas strast izgara,
a i zapad naš je od krvi i žara.

Pade sunce zlatno na zapadu, Rujna ruža njedra zatvorila, Nebom plovi zvijezdâ zlatna sila, Plovi mjesec svijeća noćnom … [više] about Ružin san

Počinje historija od Suzane, hćere Helkije, a žene Joakina. Ovoj se zgodi u Babiloniji, budući tamo zaveden u sužanjstvo puk … [više] about Suzana

Još si u društvu s nama: nosim te. Jesi li zbilja ti to? I jesi li zbilja ti još s nama? Il si već dugo daleko negdje od … [više] about Ukop druga

Plav je suton pao našim krajem. Gore zvijezde... Vrane nekud bježe. Plaho dišu baščom ruže svježe, Za sunčanim plaču … [više] about Ljetni nocturno

Došle su denes. Videl sem dve. Iščo si gnezdo okraj hiže. Lete polako. I pitam sako: "Kaj ste nam donesle, male, drage … [više] about Lastavice

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.

Reader Interactions