hrvatska poezija
Ti ne znaš naše sunce: kada grane
i zlatnom usnom ljubi vrške gora
kô zlatni bog, a površina mora
purpurnim smiješkom smiješit mu se stane –
Ti ne znaš naše sunce: kada plane
u žarko podne, kad iz modrih dvora
vatrenom zubljom pali list po gorâ,
potoke suši, izgara poljane –
Ti ne znaš naše sunce: kad se žari
pri zapadu, u beskraj kada gine
i poput srca ranjena krvari –
Kô naše sunce mi smo: nas miline
i slasti mame, i nas strast izgara,
a i zapad naš je od krvi i žara.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i s pogledima plivam preko polja … [više] about Moja preobraženja
Kad je bila djevojčica mala, Nije znala ni pisati dama, Hvala bogu, otkad se udala, Ne zna više ni spavati sama. Objavljeno … [više] about Nemoć
Vladimiru Nazoru Kô sunčan san, kô čudna, neviđena prikaza stoji hram Neptunov. Snažni stupovi nose teret krjepkih … [više] about Neptunov hram u Paestumu
Detela se črleni, dete drago, kaj te ni? Zbiraju se v lugu mraki, noć bu došla taki. Skriva se vu sence put, sladki glas je … [više] about Detela se črleni…
Kroz sumračje zimsko sn'ježi, Svak' mi korak biva teži, Srećom što sam domu blizu - Gradske eno svjetiljke se Diljem cesta … [više] about Notturno (Kroz sumračje…)
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori