hrvatska poezija
Sva sunca ovog ljeta izgorješe u tvoju kožu i kosu
i sva si zagasita: o kako to mami!
Taj miris mora upijen u put!
I usne koje samo zamamito ćute!
Kad sam s tobom životinja sav sam
i udišem te u se, ispijam te u se
i ispijam te u se svu duboko svu
u nasladi se tijelo s tijelom svija
Nikada ne će zasitit se žudnje
Ostanem uvijek nemoćan i tužan
I s tvoga vječnog tijela nikad ne ću moći
ispiti zadnji miris mora, ljeta, voćaka što zriju
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
(Motiv iz franjevačke crkve u Jajcu) Polumračno, tajno, sveto, A na krilu od pahulja, Sve se njiše, lako ljulja, Na siv … [više] about Privid
Oj ljubavi! Ti kaplja jesi rose, Bez koje ruža samotnica gine, U sedam boja svijet mi s tebe sine, Životu prene mrtvo zemlje … [više] about Molitva ljubavi
Jezivo vrata zaškripe, težak zrak padne na pluća, koraci zvone, a sunce se vuče niz stijene strme. Prašnjavi baldahin visi. … [više] about U seoskoj crkvi
Gusle moje, već sam davno htio Ozlovoljen razbit vas o kami - Ali čim bih onda ganjo bio Teške snove u života čami? Tako ste … [više] about Mojim guslama
Sa trećeg se brda jutros sunce proli U gustim mlazovima. Sve vruće biva. Svijetli prah u tankim oblacima pliva Povrh cijelog … [više] about Blagoslov žita
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori