II. Na Dragočaju
Vrh dragočajskog brda duh me uzne,
Gdje drago dragog pet vjekova čaje:
To tužna Bosna zadnjeg kralja kaje,
Zagleda za njim niz obale suzne. –
Što motriš otud? – Vesi mrtvouzne.
Što slušaš, doli turskog psa gdje laje,
Grakćuće vrane po trupovih raje?
Ter vlas ti hoće s glave da opuzne.
Ja riječ ne smogoh – kad mi nešto reklo:
Jur kipi čaša – prekipjet će skoro!
Od gore veće srce mi nabreklo.
Ko neboparni svoja krila òrô,
Pram Višnjem digoh blagodarne vjeđe
I… usto narod! – s vragom se ogleđe.
III. Poljička kneginja Tuga
Za sestrom Tugom tužni vi Tugari,
Za njenim dvori vjenčanih svodova,
U kojih svijetla kao dan stolova,
Čeg i sad rado sjećaju se stari.
Poljici jedan usklik zakotari:
Oj! zlatnom rukom bog nas pomilova,
Od hrvatskog još orili se slova
I dvor i polje, sveti nam oltari.
A sada? – onim dvorima ni kusa…
Vladarici im… strva niti java;
Na ljutcu kamu trnova do busa
Bez straha guja prisojkinja spava;
Mjest’ knjeginje na prijestolu, gle, druga
Na panju čuči zlosretnica – Tuga!
IV. Voreštanka
Ne! – nema ruže – Voreštanka što je,
Ni drugud takvi ne rude klinčaci:
Svi naši momci divor su junaci,
A móme ravno ko višnjice stoje.
Jest, vi ste ruže, da li samo svoje;
Nijedna li vas oka još ne baci
Ovamo prijeko – po naših cvijetnjacih,
Što sinjim morem i Savom se poje?
U Dubrovniku, Trogiru i Spljetu
Klinčaci slavom, i te kakvi, rude!
Uz lirski cvijetak: Zuzurićâ Cvijetu.
Kad takvog cvijeća jednom u vas bude,
Naš bijeli Zagreb, razigran tom vijesti,
U lovor-vijenac haran će vas plesti.
*Dragočaj – brdo u Bosni
*Tugari – selo u Dalmaciji
*zakotari – poleti niz kotare ravne
*nema ni strva ni java – nema mu glasa
*O Hrvaticama Voreštanskim (u Ugarskoj) piše Čaplović: Die Kroatinnen von Horrstein sind in ganz Ungarn berühmt wegen ihrer Schönheit. U “jačkih” (narodnim pjesmama) ugarskih Hrvata kaže se dragoj “ružica”, a dragomu “klinčac” (karanfil)
Objavljeno: 1876.
Odgovori