hrvatska poezija
Na sunčev jutarnji zov
obli rumenilo naš kućni krov;
od radosti svi prozori kata
mahnuše veselo staklenim krilima
sa željom da kuća ko velika ptica
poleti
da oblake hvata.
O kako žalim nemoć njena poleta
sa željom da se od temelja otkine.
O kako žalim, kako žalim zamahe
da letom uvis teret zemlji dokine.
Objavljeno: 1935.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pred mračnim hramom mršavo siroče, Prozeblo, s okom već bez plamena, Na mrazu zebe: - Smiluj mi se, Oče! - U ljetnom rupcu oko … [više] about Sirotica
Noćas sve noćne kuće rasvijetljene pjevaju i sve su stvari naćulile uši i ulice se ispružile u beskraj ko misli Noćas za … [više] about Radosna noć u gradu
(15. kolovoza 1891.) Širi ruke, majko roda, Čeda tvoja dar ti nose: Krunom slave trudna ploda Vjenčaju ti zlatne … [više] about Domovini
Hajda moja, ti hajdina, kaj se za me gdo spomina? Bi li meni, hajda bela, to povedat štela? Sladko meni ti dišiš, al … [više] about Hajda
Zvončeki složno si cinkaju, Fletno nam sane letiju, Lugi vu snegu se stiskaju, Zvezde se dalke blišćiju. V nebu sigurno su … [više] about Kaprica
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori