hrvatska poezija
Na sunčev jutarnji zov
obli rumenilo naš kućni krov;
od radosti svi prozori kata
mahnuše veselo staklenim krilima
sa željom da kuća ko velika ptica
poleti
da oblake hvata.
O kako žalim nemoć njena poleta
sa željom da se od temelja otkine.
O kako žalim, kako žalim zamahe
da letom uvis teret zemlji dokine.
Objavljeno: 1935.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
[1] Vijori vjetar i oblake goni, U oblacima muklo tutnji zvono... [2] Topli je vjetar dunuo I svio cvjetno drveće I … [više] about Fragmenti
Ja tebe dajem ove pjesme moje, To najlepši je i jedini dar, Kaj znam i morem dati; primli bar To zadnje cvetje domovine … [više] about Mojemu ocu
Sve mi nekak je denes tako lepo, veselo - a srce kak ptičica z gajbe v nebo bi zleteti htelo... I letel bi, letel z … [više] about Popevka drobnoj dečici z grada
Palo je sunce, smrknu se dan, Došla je noćca, došô je san; Na nebu zvijezdice male Titrale, veselo sjale. Kô što dječije … [više] about Sunce i zvijezde
U selu su usnuli jablani, Što priču su pričali neku... Sad šutnja je... Ponoć tek silazi Na gaje i livadu meku. Iz bašča je … [više] about Ponoć
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori