hrvatska poezija
Na sunčev jutarnji zov
obli rumenilo naš kućni krov;
od radosti svi prozori kata
mahnuše veselo staklenim krilima
sa željom da kuća ko velika ptica
poleti
da oblake hvata.
O kako žalim nemoć njena poleta
sa željom da se od temelja otkine.
O kako žalim, kako žalim zamahe
da letom uvis teret zemlji dokine.
Objavljeno: 1935.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Oj Perune, stari bože! Koj' obrvom krenut može, Kako kažu, cijeli svijet, Tvoja sila, kud je? kamo? Zar su tvoje munje … [više] about Vilinskomu nedonoščetu
Časovi sve glasnije zvuče padajući u prošlost Vino naš posljednji pratilac šumori jače na usnama je slađe Prva sjena blize noći … [više] about [Časovi sve glasnije zvuče…]
Najempot, naglo, kak da bi kaj zrušil, V noči se je odnekod k nam zabušil I obišel je klet, Ves raspotan i spet, Zaletel se … [više] about Jesenski veter
Iz grada prišla v male si kočíje (Čerêšnje cv'le belo so odrêda), I vidlo mi se - a bila si bleda! - Da beli svet im pal na … [više] about Breskva
Crlene i žote breskve cure, Pripeče sonce, mušice lečo, Megle se vre po ledinaj vlečo, Odnekod mi suhe trave diše. Crlene so … [više] about Pod breskvami
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori