hrvatska poezija
Na sunčev jutarnji zov
obli rumenilo naš kućni krov;
od radosti svi prozori kata
mahnuše veselo staklenim krilima
sa željom da kuća ko velika ptica
poleti
da oblake hvata.
O kako žalim nemoć njena poleta
sa željom da se od temelja otkine.
O kako žalim, kako žalim zamahe
da letom uvis teret zemlji dokine.
Objavljeno: 1935.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Oči su v noćih, a v dušah su mraki, v srcu je tuga i skriva ju vsaki, vse, kaj je lepo i drago, se zgasne: sunčani dani i oči … [više] about Vse se pozabi
Ivu tišti ogrlica, Ivi teška kabanica; Sad ga smeta to, sad ono, Sad mu prst, sad uho bo'no. Uv'jek njemu fali nešto, Ali … [više] about Čudna apoteka
Ja snivah, da sam glavu sagno Na bijele vale tvojih grudi, I ti si mirna, mirna stala, Da mene ništa ne probudi. A nisi … [više] about Ja snivah…
U parku sjedim i čekam. Miriše, kô uzdah tvoj, jorgovan, a fontena kô duša jeca, srećom ostavljena. Oj gdje si, zlato, … [više] about Ponoć
Zoviješe zora dan a slavno prolitje Travicu drobnu van, zelen lis i cvitje, Ja kad bih uhićen od ove gospoje, Ke obraz nakićen … [više] about Prvi pogled
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori