Devetnaest stoljeća,
Otkako na svijet dođe čovjek Bog
I reče ljudma: Ljubite se, braćo,
Kô prava braća. Svi ste jednaki,
Jer svi ste djeca jednog vječnog oca,
I praštajte i samim dušmanima,
I što vam ne bi bilo po volji,
Da koji bližnji vama učini,
Ne činite ni svojim bližnjima!
Devetnaest stoljeća,
Što Spasitelj na križu proli krv,
Da iz zla spasi bijedno čovječanstvo,
Da na toj zemlji opet zavlada
Jednakost, sreća, mir i pravo ljudstva,
Opraštanje i ljubav, pravica…
A što je danas?… Svijet pod oružjem,
Na svoga brata reži rođen brat
I traži svoju slavu samo u tom,
Da ogrezne u svoga bližnjeg krvi
I da mu svetu uništi slobodu.
Da, sva je zemlja samo Golgota,
Na kojoj pati bezbroj mučenika
I umire na križu svojih muka,
A mučenici nisu pojedinci,
Već potlačeni cijeli narodi,
Što izdišu u svojem teškom ropstvu.
A zloduh svijeta kliče: Ja sam sila,
Pred kojom mora u prah poleći
I istina i ljubav i sloboda,
Jer ja ne poznam drugog zakona:
No tko je jači – slabijeg da kvači!
A anđeo je mira zaplakan,
Na zemlji leži sputana pravica,
U okove je sputana sloboda,
U negvama je bratstvo i jednakost,
A istini su zavezana usta.
Al zato svijetom bahato se koči
Drzovita i podla licumjernost
I gnjusna himba, laž i prevara,
I nevjera i crna izdaja:
Po cijeloj zemlji bestidno se bane
I slave svoje bijesne orgije.
Kô strašni demon, krvlju opojen,
Devetnaesti nas vijek pogledava
I peri u nas svoje strašne oči,
I ceri na nas svoje strašne zube,
I diže u vis svoje strašne ruke,
I maše kesom, punom srebrnjaka,
I smije se, kô izdajnički Juda,
I užasnim dovikuje nam glasom:
“U ovoj kesi sva je ljudska sreća,
Za novac možeš dobiti sve, što hoćeš:
Bezazlenu i čistu djevicu,
I krasnu ženu, mudra prijatelja,
I slavno ime, znanje i priznanje,
I topove i oštre bajunete,
I vlast nad ljudma, slijepu im pokornost,
Da za te čine grozne zločine,
Da svojoj braći truju opstanak,
Ne bojeć se ni savijesti ni Boga!”
Al ide novi vijek…
Za desnicu ga genij ljudstva vodi,
A nad njim vjera drži sveti krst,
Božanskim blagim sjajem obasjan,
A plamnim slov’ma napis je oko njeg:
Pod ovim znakom slavno ćeš pobijedit!
Pod ovim znakom nastalo je sve,
Što ima lijepa i plemenita
I dobra na tom prolaznome svijetu.
Devetnaest stoljeća
Sva sila pakla gleda da ga skrši,
Al on se diže svet i uzvišen
Nad cijelim svijetom, cijelim svemirom,
I pod njim će il prije ili kašnje
Zavladat mir i nastat raj na zemlji,
Jer on je ljubav, on je požrtvovnost,
Pregaranje i samozataja,
Opraštanje i bratstvo i jednakost,
Sloboda, sreća, utjeha i nada.
U zalud na nj se diže krvni mač
Sa strašnim geslom: sila je nad pravom!
U nj pouzdano pogled upiru,
Svi nesretnici, bokci i slabići
I potlačeni mali narodi.
On sja u ruci božjeg svećenika
Kô sveti simbol mira i pravice
I pravog ljudstva. Pred njim mora pasti
Mač silništva iz ruke đavola,
A bratska ljubav krila će raskrilit
Nad cijelim svijetom, cijelim svemirom,
I ljudi bit će – ljudi!
Nagodi, vječni Bože Gospode,
U novom vijeku bijednom čovječanstvu,
Da spozna svoju pravu zadaću
Na ovoj zemlji, da Te smjerno slavi
U ljubavi i dobru i pravici,
Da nade sreću u Tvom imenu
I da se klanja Tvojem veličanstvu
I sad i na sve vijeke. Amen.
Odgovori