Beskrajan zuj pokraj uha,
prignuta kičma se koči.
Zvrndaju rojevi muha,
od zijevanja tope se oči.
Cvrkuću mlitavo ptice,
žuna jednako kljuje.
Grč zijeva rasteže lice,
a zvona dosadno bruje.
Po šumi sunčane pjege –
cipele nečije škripe
po putu. Za rodne brijege,
gdje vina jesenja kipe,
misli mi odlijeću trome.
Teške kaplju minute
s lišćem jesenjim. Svome
brijegu ljepšaju skute.
Vrsi drveća šume,
ja slušam jecaje tupo.
– Oh, kako je uz tuđe drume
ginuti bolno i glupo!…
Odgovori