hrvatska poezija
Ja nemam Žene
Ja sam sâm
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.
Ležim spasen na dnu mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
tijelo moje drage.
Ja se s njime dugo sjedinim
u me
u San
u beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu prijeđu nestanu
u zvuk prvog gradskog tramvaja.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Stara se nagiblje vrba, Kakti da bi spala, Topli letni dan je videt Z vode kak z zrcala. Oblak plava jen za drugim Beli i … [više] about Ribiči
Gdo ti je rekel, da tiho trpim, da je i suzah za smehom mi tim, da su mi dani kak v megli od tuge, da su mi samomu noći tak … [više] about Gdo ti je rekel
Na podbule vjeđe težak sjeda san, Ko na lice da se crni veo sklada, Kroz nemirne sjete osjet sumoran, O, kako bi duša zaplakala … [više] about U ponoćje
Nečega se navek ja bojim, Al čega, ne znam, ne mrem zagoniti; V mraku samo čekam i stojim, I to je tak i drugač ne mre … [više] about Pozdravlenje
V suncu Zdalka se popevka čuje, kaj se k nebu diže, glavobolka nisko raste, da je zemlji bliže. V macicah se leska … [više] about Dva kipca
Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori