hrvatska poezija
Ja nemam Žene
Ja sam sâm
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.
Ležim spasen na dnu mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
tijelo moje drage.
Ja se s njime dugo sjedinim
u me
u San
u beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu prijeđu nestanu
u zvuk prvog gradskog tramvaja.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Ko pusto groblje slave pokopane, Po kojem miso na uzdahu prši, Preda mnom dižeš stupe rasklimane, Preda mnom stereš polomljene … [više] about Noć na Foru
Kroz moje žile teče otrov što ga popih u nasladama, u noćima pjanim. I otrov truje. Tijelo trune. Ja živim u lešu. I tijelo … [više] about Tijelo i mi
Na trgu vrvi mnoštvo od muževa, djece i žena, a dršću u rukama punim prstenja i žuljeva karte. Križaju brojeve jedni, nekoji … [više] about Tombola na trgu
Zagreb-gradu na međašu Hrvatski se kupe ljudi, Pjesme naše velikašu Na pozdravlje plamte grudi. Glavo slavna, glavo … [više] about Himna Petru Preradoviću
1. Jesensko mutno jutro. Magla mliječna kroz drvlje gmili kô sablast. Kraj plota, kô okamine hladne, bez života, njih dvoje … [više] about Život za cara
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori