hrvatska poezija
Ja nemam Žene
Ja sam sâm
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.
Ležim spasen na dnu mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
tijelo moje drage.
Ja se s njime dugo sjedinim
u me
u San
u beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu prijeđu nestanu
u zvuk prvog gradskog tramvaja.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
V. U proljetnoj lijepoj noći Kraj potoka sjednem s njome, Ljubim mile modre oči, Medna usta mlade mome. Povučem ju na … [više] about Ljubavi uspomene
Tihi poldan kak da spi, nigde glasa čuti ni. Zginuli su z žita vali, oblaki na nebu stali. Klinčec štel bi zgoret v … [više] about Tihi poldan
Ja znadem: jutrom kad ustaju, ćute i sjede malko još na postelji. Za stolom ćute tako dokle jedu ili sjede. Odmaraju se. Ruke … [više] about Pogled siromaha
Tuj su djedi pristajali moji Još u doba slavlja hrvatskoga, Srce drhće, kano da se boji, Jeli vrijedna, da tud stupa … [više] about II Riva degli Schiavoni
Vre tičeki spiju A šume mučiju, Naj moja popevka zvoni Po dolu i gaju, Po dragomu kraju, Od kojeg mi lepšega ni. Tu brat … [više] about Kaj
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori