hrvatska poezija
Ja nemam Žene
Ja sam sâm
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.
Ležim spasen na dnu mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
tijelo moje drage.
Ja se s njime dugo sjedinim
u me
u San
u beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu prijeđu nestanu
u zvuk prvog gradskog tramvaja.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Chi sa, qual Cuore. Gdo zna ne li jošče koje Serce trape oči tvoje. Ko ne sme za muke svoje Prosit te za dare Tvoje. Jošče … [više] about Gdo zna kakvo serce
U planini mrkoj nek mi bude hum, Nad njim urlik vuka, crnih grana šum, Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg, Muku moje rake … [više] about Moj grob
Iskapio je do dna žuč života, Al i uskrsnô - jer je bio Bog... Na velik petak velja bol se smota Ko crna guja oko srca … [više] about Na Veliki petak
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb... Podne je. - Kao voda tišinom … [više] about Cvrčak
I. Nedelja Cirkva još zdalka se vidi, Stara je leta i leta, Grobje vu njezinoj senci Puno je tuge i cveta. V cirkvi je … [više] about Z Turopolja
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori