hrvatska poezija
Ja nemam Žene
Ja sam sâm
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.
Ležim spasen na dnu mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
tijelo moje drage.
Ja se s njime dugo sjedinim
u me
u San
u beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu prijeđu nestanu
u zvuk prvog gradskog tramvaja.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Moj otac reče sinoć: "Sine, jesen je" I već su noćas naš kraj cijeli poplavile žute vode Sa brda slaze ljudi lutaju po … [više] about Samoća na vodi
Mir, samoća, narav tiha, Ko sred hrama veličajna, Svuda čar i svjetlost sjajna, Mir, samoća, narav tiha, Kano kakva slatka … [više] about Mir
U m[. . . . . . . .] svaku suzu U dno sam bića svoga osjetio, Sa suzom svakom otrova sam pio, Za svaku suzu kupih tebi … [više] about Fragmenat
Nitko ne čuje naš razgovor u noći I ne vidi Tvoj smiješak, niti suze, - Odlučih, draga, da ću s Tobom poći. Ne plaši se ništa! … [više] about Put za dragom
Uvenuše davno ruže i mirisni jorgovani, uvenuše karanfili. Umukli su davno zvuci pjesme cvatnog pramaljeća, zvuci zvonki, zvuci … [više] about Zimska pjesma
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori