hrvatska poezija
Ja nemam Žene
Ja sam sâm
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.
Ležim spasen na dnu mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
tijelo moje drage.
Ja se s njime dugo sjedinim
u me
u San
u beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu prijeđu nestanu
u zvuk prvog gradskog tramvaja.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
I. Nad bučnom pučinom što širi pohlepno zjalo dubokih ponora modrih - nad bučnom pučinom, što šumnom srditom … [više] about Dvorovi mog života
I. U meni nešto klija u meni raste netko Najjače noću u mom snu To raste uvijek i kadikad kao da kroz cijelu mene … [više] about Umorstvo djeteta
Da zaboravim sve i da odem do tebe?! Znam: u očima bi tvojim suze bol zapalila. I plakala bi, da te više ne volim. Zarežala bi … [više] about Pismo dugo kao noć
S podolja seno diši, A črešnje so lepe, crlene, Na nebu sonce gori, I listje se niti ne gene. Kraj zdenca dogo stoji Z … [više] about Lepa Kata
More zlobe, more tuge, More jada i očaja - Sačuvaj me dobri bože Tako tužnih izričaja! Zašto more punit jadom, Zašto more … [više] about More nade
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori