hrvatska poezija
Ja nemam Žene
Ja sam sâm
Svako veče padnem nadno svoga sna
San je kao plavo more.
Ležim spasen na dnu mora.
Vrtovi se svijetle od zvijezda i cvijeća.
Kroz vrtove dođe ko zvuk harfe
tijelo moje drage.
Ja se s njime dugo sjedinim
u me
u San
u beskrajnost.
Ujutro se moje svijetle noći rasprsnu
ko kristalne plave čaše
Moji snovi padnu prijeđu nestanu
u zvuk prvog gradskog tramvaja.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sva je narav već zamukla, nijema, Leptir kunja, mala ptica drijema, Bučni potok skrio se pod cvijeće, Ni on smetat noćnom muku … [više] about Smrt
One ne bijahu stvorene za obične vidike, - Čvrsto su gledale daleko, daleko na kraj stoljeća: Mutnu im zavjesu davahu bliske … [više] about Oči Stjepana Radića
Niz zapadno nebo i iz rasprsnutih šipaka u vrtu krv se cijedi Al s istoka se veče javi plavim licem i zapad biva bljeđi, … [više] about Gorenje
Diskretno u svili tamnog budoara Čezne moja ljubav svijetlojarkih dana, Kad se vraća večer, turobna i stara. Negdje plaču … [više] about Predvečerje
Vjetrić vije... suze suši, Suze suši, čelo hladi; Vjetrić vije, a u duši Otpijevaju stari jadi. Sa ljudstva su došli cijela U … [više] about Vjetrić vije
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori