Poljem se smiruju žita –
Ne teku u nebo više.
Gnijezda, u žitu skrita,
Umukla; sve je tiše.
Oblaci lete sada,
Visoki, brzi i smjeli,
I kako lete, pada
Sa brda zvonik bijeli.
I plove oblaci, mrki,
Niz plave svoje drume
I prostru se na crne hume
Poput nejasne šume.
Poslije dok oblaci leže,
Sve je bez glasa i kretnje;
Samo šišmiši bježe,
Plahi i puni smetnje:
Jer dolje u noć bezglasnu i kasnu
Zelena jezera tonu i gasnu.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori