Sve tražim kut
u miru. Noge korov gaze.
Oh! Nestao je stari put
i zarasle su tihe staze.
A svud je muk…
Rzaj začuh – ali ko da jeca;
to dobri moj je konjic drug.
I opet muk… traži gdje su djeca…
Ja zovnuh ga –
pa vrisak čuh… i konjic pade.
Travin plač. Nestalo je sna.
Mrakom jek. To mu raku rade…
I blag je zrak.
Dječji smijeh – ne, to potok pada.
Ne. Plač je. Zar me vara mrak?
Jecaj je… mojih mrtvih nada.
Sja mjesec blijed.
S tornja se bat za batom reda.
Nije. Već drva siječe djed.
Smiješi se kroz tamu i gleda…
Porušen dom.
Mrtvo sve. Zalud pogled luta.
Ko zmaj u zemlji leži grom –
Crne mi stope iza puta…
Objavljeno: 1931.
Odgovori