Oni bude dan u mirisu svrgnute noći,
volovi muču u zvonjavi kola,
zapinje korak u ujedu bola;
umor leži u tijelu, a mora se poći.
Njive traže znoj i plug da im rashladi grudi –
nabreknu žile, jaram puca mučno,
zastenje nož i kamen prasne bučno –
a u šiji bol i nemoć zadnju brazdu žudi…
Plastovi sijena nisu oblaci laki,
nit mire cvijetom, nit bruje pčela rojem.
Sijeno miriše žuljevima i znojem,
i strepnjom zaludne muke plast zašušti svaki.
I berba se ori pucnjem, grozd nema mednu tečnost,
on ima okus galice i krvi,
a doček berbe tek u mukama vrvi:
– bolest, suša, tuča – doček berbe: – vječnost.
Pa kad nam jednom bol nad plugom ukoči križa,
bljutava voda suho grlo krijepi,
za spržena leđa znojna se rubača lijepi:
seljačka muka i trpnja postala nam je bliža.
Objavljeno: 1932.
Odgovori