Putovah…

Mi vozimo se. Polagano kola
Uz brijeg nas vuku u ponoćnoj tami.
Daleko sjaju zvijezde – mi smo sami;
A pod nama se sjaji magla dola – –

Ko vestalka si, ko svetica nujna!
I ruke su ti voštane i blijede,
U mrak ti tone čelo, kosa bujna,
I tvoje usne kao da se lede…

I kao da se ledi svjetlost plaha
Sa zamagljene svjetiljke na kolih –
Na tamni plašt mi liježe poput straha,
I pline, kao suze što ih prolih…

Savremenik, 1909.

Daleko prek plavih planinah I dale od oblakov belih Veliju, da cvet je, kaj samo Po noći odpira svoj kelih. Po noći, kad … [više] about Noćni lotos

Sunce žeže, podne vruće. Umorno je sve; sve spava, A u hladu onkraj kuće Podigla se gusta trava. Iz nje viri čudno … [više] about Dječji svatovi

Dok zlatan mjesečev srp žnje zvijezde: nebesko žito, i iz gospodskih vila psi laju duboko i sito, on prignut kao … [više] about Noćni smetlar

Na zlatnom traku njiše se u granju, Muzika snena dopire iz dvora... Krv teških ruža miriše u tami, Sipa se pjesma obijesnoga … [više] about Lampion

Hajda moja, ti hajdina, kaj se za me gdo spomina? Bi li meni, hajda bela, to povedat štela? Sladko meni ti dišiš, al … [više] about Hajda

Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.

Reader Interactions