• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.hr

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • O nama
  • Književnost.hr
  • Bajke.hr
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Na izvoru

Milan Begović

Kroz mliječnu zelen i kroz stidno lišće
novo se smiješi proljeće. Kad vruće
ljubavi želja mlado srce stišće,

kad duša tone u slatko čeznuće
u beskraj milja i radosti tajne –
na sunce slična, koje uz granuće

u vedri prostor prši zrake sjajne.
A mi smo, Zoe, jašeć zalutali
u šikare i šume veličajne.

Na drvlju tek su čvori propupčali,
a ogranci su mladi, kao kose
od šumskih vila, na vjetru titrali,

posuti živim kapljicama rose.
Dok ljubica nam svježi i opojni
uzdasi pozdrav u svanuće nose.

Jašimo dalje: hrastovi bezbrojni,
i lipe, brijesti ostaju za nama…
Poskoknu konji zapjenjeni, znojni,

i maknuv glavom, sjaj sunčeva plama
u modrom njinom oku bljesne. Ptice
cvrkutnu, šušnu u gustim granama.

A tebi sunce obasipa lice
ružama zlatnim u obliku smiješka,
cjelivajuć ti u krvi usnice.

U sitnoj, nježnoj ruci uzda teška
remenom prste stišće, da na njima
vidi se modra, okrutna bilješka.

Jašimo dalje neznanim putima –
kad gore, više, za nečim kroz drvlje,
pohlepan pogled s oka se otima:

kô neko bijelo, fantastično grmlje,
kô sive magle pramen u daljini,
dršće i sjaje. (Put se šumski strmlje

vijuga pred nam). A i glas se čini
kô ljudski otud – i klik odjekiva,
i zov i smijeh u šumskoj pustolini.

Al nije to ni grm ni magla siva,
(dođosmo bliže), nego četa cijela
ljudstva što jedan drugog potiskiva,

gomilajuć se oko šumskog vrela,
uz koje sjedi djevica i nudi
iz zlatne školjke vode. Njena bijela

ručica ne zna što su ljudski trudi,
neg dijeli samo neprestance, žurno
i barem kaplju svakom dati žudi.

Al mnoštvo srće, otimlje se burno,
kô da se boji vrelo da presuši,
il ruka klone podatna, il tmurno

da vrijeme vedri život ne uguši.
Siđosmo s konja. Kô najžešći plamen
oživlje bijesna žudnja nam u duši –

i za ruku te držeć, vuć’ te stanem
med mnoštvo žedno. Sad me jedan tisne,
sad drugi gurne – posrnem i panem;

al opet skočih. – Šaka jače stisne
ručicu tvoju i hrlimo življe –
a duh od žeđe hoće da mi svisne.

“Dođite k meni, što žeđate divlje!
Ko s ovog vrutka pije – okusit će
najveće slasti” – djevica pozivlje

takmace ljute. “Prolazno je žiće:
tek u užitku sva je sreća. Ljepost
vječita ja sam. Ja kroz vaše biće

prosut ću svoju uzvišenu krjepost.
Bez mene sve je pustoš i golota,
bez mene sve je umrlost i sljepost.

Dođite željni slasti i života;
u svakoj leži ovog pića kapi
neizmjerna, nedosežna milota.”

A mnoštvo jače pohrli, zavapi,
i pruža ruke u pomamnoj težnji
iz zlatne školjke piće da iskapi.

Ajdemo, Zoe, našeg bivstva k čežnji!
Drži se jače, ne daj se – nek trudno
koljeno kleca, nek izdaju gležnji.

Još čas – i evo (nije uzaludno
vapila duša) tu je školjka zlatna!
Daj, pijmo, Zoe, strasno i požudno,

daj, pijmo, Zoe, – kad ruka podatna
duh poji nas sa slašću, blažeć bijedne
i tužne dane žića nam neznatna!

Padoše školjci na rub usne žedne.
Oh, beskrajno i divno uživanje!
Sipalo sunce zrake nepregledne,

a žagorile ptičice kroz granje…

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Motto

Silvije Strahimir Kranjčević

... Pjena na sunašcu titra, Teče, dok ne proteče - - Srećan ko slova joj hitra U srcu čitati znade: Da svi nam jadi i … [više] about Motto

Hrastovački nokturno

Antun Gustav Matoš

Kaj da počmem, moja draga mati, Smrt i betek — to je sinek tvoj. Strelili su mene Smiljke zlati Prami, Smiljka — to je betek … [više] about Hrastovački nokturno

Malin

Ivan Goran Kovačić

Slap mu nahudil pa se probudil malin vu bregu stari, vre se vrti, voda curi... zato on malo mari. Kuliko je vre te vodice … [više] about Malin

VI Ponoć na Piazzi San Marco

Rikard Jorgovanić

Ukočenom na orologiju rukom Junaci željezni baš dižu kladâ, Gromoglasnim sa orologija zvukom Zaječi mukla ponoć uprav … [više] about VI Ponoć na Piazzi San Marco

I k meni je Nikola prišel

Ivan Goran Kovačić

I Vu gradu sem bil v školi, vrnul sem rodnoj se hiži... Prvi su grmi pred menom, selski je turen mi bliži... Mamica suze … [više] about I k meni je Nikola prišel

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Hrvatskoj

Đuro Arnold

Ja znam, da nije danas više moda Pred tobom sagnut ponosno si čelo, I skidat pjesmom zlato s … [više] about Hrvatskoj

U sumraku

Ivan Goran Kovačić

Već je sumrak pao. Svjetiljka drhturi na zavoju ceste... a crkvica mala na istom brežuljku uz … [više] about U sumraku

Vilinskomu nedonoščetu

August Šenoa

Oj Perune, stari bože! Koj' obrvom krenut može, Kako kažu, cijeli svijet, Tvoja sila, kud … [više] about Vilinskomu nedonoščetu

Dušni dan na bojištu

Đuro Arnold

Dan je duša. Groblja sva su Puna ruža, puna sv'jeća - Svak se bar u zadnjem času Pokojnika … [više] about Dušni dan na bojištu

Ponoć

Antun Branko Šimić

U selu su usnuli jablani, Što priču su pričali neku... Sad šutnja je... Ponoć tek silazi Na … [više] about Ponoć

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Molitva.hr
  • Obrazovanje.hr

Copyright © 2017.–2025. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.