U hrvanju s nekim nevidljivim, odjednom stade u nepomičnost.
Zatvori se ispred nas, od ovog časa bez čula, koja su bila vrata između njega i nas. Zatvori se ispred nas, neprodirno. Naši pogledi i naše tužaljke ne diraju ga više nego kad zrake svjetlosti ili šum vjetra biju o zid.
Odijeli se od nas u svoje međe. Tih je i sam među nama; i nitko ga ne bi mogao probuditi među nas iz njegove samoće.
Nevidljivo pred našim očima prijeđe među stvari, između kojih sada leži i s kojima će se izmiješati. Čini nam se po nekom mirisu da ga zrak već poče polako rastvarati.
Nakon mjeseci, vidjet ćemo ga možda kakvog svijetlog jutra, ne sluteći da je to on, kako se kao plavi dim diže u nebesa.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori