Zaboravismo zimu i studen, mraz i snijeg
i potjerasmo ovce na visoke vrhunce,
a pjesma sve nam ori niz njivu dol i brijeg –
slavimo ljetno sunce…
U selu tamo malom domovi drijemlju bijeli,
u hladu starih lipa,
pod kojim majke naše sanjare danak cijeli
i glede u vis plavu kud oblak rujni plovi
i mrije ko jeseni veseli, vedri snovi.
– Hajdemo!… eno tamo cure se na nas smiju,
a nama gore grudi –
i negdje puška puca; u duši radost budi
smijeh onih moma dviju…
– Hajdemo!… pjesma nek ori niz gore i vrhunce,
slavimo ljetno sunce!
Objavljeno: 1913. – 1924.
Odgovori