hrvatska poezija
Ja znadem: jutrom kad ustaju, ćute
i sjede malko još na postelji.
Za stolom ćute tako dokle jedu ili sjede.
Odmaraju se. Ruke su im mirne:
prekrižili ih na upale grudi;
tek koja stolom crta sama
Nijedne oči ne gledaju ravno, naprijed
Ti ljudi ne čekaju niodakle ništa
U njihov život
sve dolazi izvana
i njima ravna.
Njihov je život predanje i zebnja.
Tu sjede sada
Pogled im se ni na čemu ne može da smiri
Pometen bludi
i traži izlaz izvan prostora.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pobjegoh iz crna i meni tuđa grada U dubrave, gizdave i pune hlada, Da pod jelom vitom uz mirise jedre Nađem opet prošli život … [više] about Aprilsko snatrenje u dubravi
Prskaju se dvije Ljepotice mlade Stojeći do koljena u toplom moru U majstralu i u suncu, A nad njima nadvile se Starog bora … [više] about Prskaju se morem
1. Ah, tužna li je za ljepotom čežnja onom ko stvara ljepotu u misli! Vruće je ljeto: žarko grije sunce da pod njim vene … [više] about Sixtine čežnje
Na krevetu ležala je gola I ruke mi oko vrata svila, A ja sam se malo odmaknuo - I gledao kako leži gola. Sto godina kao da je … [više] about Oči mi je začarala
Što li će biti, bog sam znade! Gdje li ću zadnje prebolit jade, Da li u nježnom naručaju, Ili otuđen u tuđem kraju? Sve je … [više] about Na sjeveru il jugu?
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori