hrvatska poezija
Ja znadem: jutrom kad ustaju, ćute
i sjede malko još na postelji.
Za stolom ćute tako dokle jedu ili sjede.
Odmaraju se. Ruke su im mirne:
prekrižili ih na upale grudi;
tek koja stolom crta sama
Nijedne oči ne gledaju ravno, naprijed
Ti ljudi ne čekaju niodakle ništa
U njihov život
sve dolazi izvana
i njima ravna.
Njihov je život predanje i zebnja.
Tu sjede sada
Pogled im se ni na čemu ne može da smiri
Pometen bludi
i traži izlaz izvan prostora.
Objavljeno: 1913. – 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Hej, oštracu, gujo ljuta, Što se ljuljaš o duvaru; Kakva to se šala budi U tvojemu pametaru? Hej, oštracu, il bi … [više] about Jataganu
Mi ne znamo, kad jaglac žutim trubama zove, mi ne znamo, kako blistaju zvjezdana čisla, koja prebiru grane lipe, breze i … [više] about Seoski prebjezi
Dalko selo mirno spi, Nigde posvet videt nî, Samo črnom lugu bliže Zvezda se zažiže. Potok mal se žuri sim, Vrbe dremljeju … [više] about Kosci
Zmisliš se, mama, tih jutrah tak plavih? Rosa još s trave se svetila vani, Stare su vure polahko odtukle, Glas im je tenek i … [više] about Bele rože
Sveti Alojzij iz Španije, Histerični klerik sa krinom, Koj' je cjelivo lubanje Slatkom i strasnom gorčinom, Sastao se na … [više] about Gonzaga
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori