Pogled siromaha

Ja znadem: jutrom kad ustaju, ćute
i sjede malko još na postelji.

Za stolom ćute tako dokle jedu ili sjede.
Odmaraju se. Ruke su im mirne:
prekrižili ih na upale grudi;
tek koja stolom crta sama

Nijedne oči ne gledaju ravno, naprijed
Ti ljudi ne čekaju niodakle ništa
U njihov život
sve dolazi izvana
i njima ravna.
Njihov je život predanje i zebnja.

Tu sjede sada
Pogled im se ni na čemu ne može da smiri
Pometen bludi
i traži izlaz izvan prostora.

Objavljeno: 1913. – 1924.