Pjesma iz mansarde

Oblaci bijele radosti
plove sunčanim zlatom,
prhla je drhtava pjesmica
kroz prozor nad zadnjim katom.

Sunce je igralo veselu
igru svjetla i sjene,
slatkom su srećom drhtale
na oknu ružice njene.

S ormara miri jabuka
rujna kao od vina.
Uz pjesmu piše nesvijesno
njegovo ime – mašina.

Veselo njiše se zavjesa,
gdje slak se o ljiljan plete,
a kroz nju se u nebo prosiplje
čežnjiva pjesma grizete.

Oj Marjane, samotna planino Pored Spljeta, pored živa grada! Njetko njegdje svoju sreću traži, A ja jadan, ja bih sretan … [više] about Marjan

Oskaru Dürru Crna kao ponoć, zlatna kao dan, Maćuhica ćuti ispod rosne vaze, U kadifi bajne boje joj se maze, Misliš: usred … [više] about Maćuhica

Plamsalo podne nedjelje srpanjske, Velmože kada k njemu doploviše S makarske luke i župe duvanjske I novoj kruni dare … [više] about Stražari morski

Došla jesen! Hladan vjetar duva, Jad me bije pustoj u tuđini, Sve mi osta tamo za oblacim', Tamo, - tamo, ah - u … [više] about Domovini iz tuđine

Nad trnacom oblak plava, v sencu tone trava, črešnje su vse cveta pune, kak od bele vune. Trusiju se cveti na te i na lasi … [više] about Nad trnacom

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions