hrvatska poezija
Kada zvijezde na nebeskim vratim
Sviću redom,
Ja do okna stojim, pa ih pratim
Živim gledom.
Njino svjetlo srčem, dok ga nije
Duša puna;
Pa sam sretan – kô da tjeme krije
Carska kruna.
Pri tom grudi mi za mnoštvo rana
Dalje znaju –
Al mi zato i za crnih dana
Zvijezde sjaju.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Zmisliš se, mama, tih jutrah tak plavih? Rosa još s trave se svetila vani, Stare su vure polahko odtukle, Glas im je tenek i … [više] about Bele rože
Na humku iznad starog sela U sjeni mir i vječni hlad, Uz lipu drvena kapela S vidikom čak na grad. Ko materina prsa … [više] about Tuga vidika
Dan još je samo nekoliko svjetla koja gasnu na vrhovima Ja čekam noć: preobraženje stvari Noć iz doline javi se i raste … [više] about Molitva za preobraženje
Mi smo ljudi Mi smo igra našeg Boga Mi smo ples i glazba Njemu Mi smo ljudi Mi smo djeca sitna skromna Mi ljubimo našeg … [više] about Posljednja pjesma
Još jedan čas, još jedan mah, Da blizu tebe dahnem dah, Pa onda hodi, kud te volja! Nad tvojom glavom zvijezde sjale, Pod … [više] about Još jedan čas
Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori