hrvatska poezija
Bog noći
mjesec
sade s neba
i dokoraca lagano do moje kuće
Polako on se uspne na moj prozor
i spusti pogled na me
On mami mene u noć
Ja ustajem… i moje lice bijelo… smiješi se
Koracam sanen rubovima krova
i šetam kroz noć u visini
– Mene drže meke ruke mjeseca –
O tako lak sam… nezemaljski… lebdim
i mogu stati na list stabla
Ne zovite me: glas sa zemlje
smrt je moga nebeskoga bića
Visoko iznad zemlje lebdim lagan kroza sfere
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
O, ta nemoj pustit mene, Med svojima nemam svoga; Nemam nikog doli tebe, Svoje vjere, svoga Boga. Pred tvoje sam noge pao, Da … [više] about Vili pjesme
Mi vozimo se. Polagano kola Uz brijeg nas vuku u ponoćnoj tami. Daleko sjaju zvijezde - mi smo sami; A pod nama se sjaji magla … [više] about Putovah…
Previja se zelen trsak, Ljuta mi ga muči bol Kud on mora penjati se Uz starovjek, suhi kol. Kraj njeg šeće lijepa Mare Gane … [više] about Marin trs
Naš seoski kovač kuje nebu zvijezde. Svake noći gledam, gdje iz kovačnice U jatima lete kao zlatne ptice I negdje visoko, mirno … [više] about Kovač
Zar da se samo naginješ Nad nebeski akvarij, Ne bi li nevidljivom udicom Uhvatio ribicu zlatnu? Zar da samo gledaš voćnjake I … [više] about Samome sebi
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori