hrvatska poezija
Bog noći
mjesec
sade s neba
i dokoraca lagano do moje kuće
Polako on se uspne na moj prozor
i spusti pogled na me
On mami mene u noć
Ja ustajem… i moje lice bijelo… smiješi se
Koracam sanen rubovima krova
i šetam kroz noć u visini
– Mene drže meke ruke mjeseca –
O tako lak sam… nezemaljski… lebdim
i mogu stati na list stabla
Ne zovite me: glas sa zemlje
smrt je moga nebeskoga bića
Visoko iznad zemlje lebdim lagan kroza sfere
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sunce se rodilo bolno i zalilo u bijegu pute isplakanim mutnim svjetlom i sjenama koje šute. Pod nebom su krošnje jasena i … [više] about Sunce se rodilo bolno
Bako moja pogrbljena, Po liticam što se vereš, Iz pregače zemlju stereš - Izmeđ drača i kamena Koji krumpir da ubereš Božjom … [više] about Velebitska baka
Oblak se gubi v daljini, veter si šuška v listini, Sneg je bil včera, sad ni ga, tak ti naj zgine vsa briga. Grmi su skoro … [više] about Oblak se gubi
O, ti, što svilom brčna perja, Ko silna noja zamah šuškav, Sve širne kraje neizmjerja U sanak nijaš tih, ljuljuškav! Ti, pričo … [više] about Noći
Golubov je sivi par sel se na obloku, poldan ide, sunca žar vidi im se v oku. Nikoga već doma ni, nigdo ih ne plaši. Zvana … [više] about Golubi
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori