hrvatska poezija
Bog noći
mjesec
sade s neba
i dokoraca lagano do moje kuće
Polako on se uspne na moj prozor
i spusti pogled na me
On mami mene u noć
Ja ustajem… i moje lice bijelo… smiješi se
Koracam sanen rubovima krova
i šetam kroz noć u visini
– Mene drže meke ruke mjeseca –
O tako lak sam… nezemaljski… lebdim
i mogu stati na list stabla
Ne zovite me: glas sa zemlje
smrt je moga nebeskoga bića
Visoko iznad zemlje lebdim lagan kroza sfere
Zbirka: Preobraženja
Objavljeno: 1920.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Zazvoni zvono: nebeski brat. Zašume tiho zeleni zvonovi krošanja. Zabrecaju mirisna zvonca cvjetova. Zašušte svilena zvona … [više] about Zvono
Na krevetu ležala je gola I ruke mi oko vrata svila, A ja sam se malo odmaknuo - I gledao kako leži gola. Sto godina kao da je … [više] about Oči mi je začarala
Slikaru Vilku Gecanu Vjetar - nestašno ždrijebe - praši širokom cestom i travu zelenu pase. Koluti magle se dižu i čelo … [više] about Gorski Kotar
Beli se cveti odpiraju, sami se v pušlece zbiraju. Štel bi ih v nadra ti deti, ali to znam, da ni smeti. Il ti na oblok … [više] about Gjurgevke
Pade sunce zlatno na zapadu, Rujna ruža njedra zatvorila, Nebom plovi zvijezdâ zlatna sila, Plovi mjesec svijeća noćnom … [više] about Ružin san
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.hr je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori