Vladimir Vidrić poezija

Eto divna samovara! Vrije, buči, pjesmu pjeva O ljubavi, o ljepoti Što se smiješeć razodijeva, Razodijeva i razvija Djevojačke teške prame. O, djevojko, krasna sjeno, Procvala si, al ne za me. Procvala si kao ruža, U latica netaknutih, Što se tamo tiho njiše, Na … [više] about Eto divna samovara…

Na pustu drumu sniježi i vijori, Po dubovima tvrda kora puca. Pod dubom Pan leleče i kašljuca I na pô slednut sa smrću se bori. Sav bijel je Pan. Lijeću pahuljice, U kudravo se runo pršeć pletu, Poskakuju oko njeg, u svom letu, Vrpolje se i biju ga o lice. On divlje … [više] about Na pustu drumu

[1] Vijori vjetar i oblake goni, U oblacima muklo tutnji zvono... [2] Topli je vjetar dunuo I svio cvjetno drveće I odnio rubac djevojci Što jaglac u kosu meće. A ona je za njim bježala I našla u zelenoj travi... [3] Nebo je jasno i proljetno, Duva vjetar … [više] about Fragmenti

Sanjao sam da sam varvar Riđih kosa, nagih grudi, I da nosim teško koplje, A da sunce jarko rudi. Jarko rudi, zlatno sijeva Izmeđ cvjetnih tankih hvoja. Sanjao sam da sam varvar Na zelenu polju boja, Na zelenu bojnom polju, Gdje se vije pramen dima, I gdje leže nagi … [više] about Sanjao sam…

Davno su sinule zvijezde. - Oh, dođi s mramorna dvora! Gle, trijemom stupova bijelih mirno se spuštaju sjene I srebren se mjesec sjaji tamo sa plavetnih gora. Oh, dođi, ljubljena moja! Oh, dođi po mene! Gdje romon je vode, dođi! Gdje nisko padaju grane I šume visoka stabla … [više] about Davno su sinule zvijezde…

Bako vodi pjesmu, Heba toči, Ovjenčana neuvelim cvijećem. Sve je pjano! Sve je uzigrano Divnim pilom, Bakovim umijećem. Sve se kreće. Divne nage žene Nad oblaci lebdeć kolo viju, U rumene hvataju se ruke, U usta se ljube pa se smiju. - I žamore bozi. Nektar … [više] about Bako vodi pjesmu…

Noć je došla pa je svuda tiho: I u lugu i na bijeloj stazi I pod nebom i pod hvojom tamnom I pod zvijezdom koja izilazi. I pod zemljom. - U visinah veljih, U vedromu kolu od bogova: Cimbal zvoni, ljuven stih romoni, Kruži čaša i puni se snova. Republika, 1951. … [više] about Noć je došla…

Vrh moga čela cjelov zaplamti, I mir me zaokupi sveti. I bi mi ko da ću pod usnom joj Dahnut i mrijeti. - I bi mi ko da sam posljednjom snagom Polako dignuo velo S predivna kipa i mrijuć da sam Preda nj položio čelo. I bi mi ko da me je sama Madona Svetom zakrilila … [više] about Vrh moga čela…

Bilo je tiho, bilo je tužno - Sunce je palo za gole planine. Daleko tamo na krvavo nebo Vihar je vitlo oblačine. Poljem su išle dvije parije stare, Sumorne - s krpom odijela -. Leđa su njina pognuta bila, Kosa je bila već bijela. I bilo je tiho, bilo je tužno, Vrane … [više] about Dvije parije

Poniknuh glavom ponosnom I oborih je nice - - A teške suze kanuše Na moje trepavice. I dršćuć skut dohvatih njen I pritisnuh na usta! O, moja krasna ljubavi, O, moja željo pusta! Gle, grozne suze plačem ja Od prijegora i boli! O, moja krasna ljubavi, Pomiluj me i … [više] about Poniknuh glavom ponosnom…