Doviknuše si šuše: Oženio se brat, Sad gusle, tako duše, U zapećku će spat. Sad neće žarke rime Mladića grijat već, Već usred ljute zime Od ila topla peć. Sad neće skladna knjiga Opajat svu ga noć, Jer kruh je prva briga Za kruhom valja poć. Već nektarova … [više] about Doviknuše si šuše
Glosa
Smrt u sebi nosi, što se rodi, Pasti mora kralj i pasti rob; Svojoj svrhi sve što diše hodi - Ali narod neće nikad past u grob. Život svijeta samrti je sjeme, A vjekovat nitko živ ti ne zna; Pleme svane, mine, gine pleme, Usred grobnog beskrajnoga bezdna. Um, ljepota, … [više] about Glosa
Mome stolu
O moj stole birokratski, Ljuto li si meni drvo, Oteo si meni tatski Čilih ljeta doba prvo. … [više] about Mome stolu
Kad jednom…
Kad jednom preko moje glave Tek grobni lahor šuškô bude, Kad poda sagom zelen-trave Sve svijeta zaboravim trude, Tu prebirat će ruka čija Te sitne pjesme što sam pisô, I reć će: to bje šaljivdžija, Ta šala mu je svaka miso. Oh, ljuta šala, ljudi moji; Pod svakom … [više] about Kad jednom…
Moje pjesme
O djeco moja, moje pjesme male, Vas iz mog srca kô iz gnijezda vadim, Već dugo u njem ste mi uzleptale Nejačke, nalik ptičicam tek mladim. Poletite! Nek znadu dobri ljudi, U mojoj živoj što tu ključa grudi. Zaputite mi širom lijepog juga, Gdje naška riječ se miloglasna … [više] about Moje pjesme
Svome sinu
Oj sinko čuj, tvoj otac tek je čovjek, A smrtan stvor ti slijedi svoju kob, I ja ti ne ću živjet', dragi sinko, dovijek I ja ću jednom leći u svoj grob. Bogataš nisam - mene hrani ruka, Al' ovaj spomen nek' ti bude svet, Tvog oca to je sveta oporuka: Na mlađim, sinko, … [više] about Svome sinu
Crkvica Ranjenoga Isusa
Sred ravnice široke Četir lipe stale, Četir lipe visoke Oko crkvice male. Sve je tiho i tiho, Nigdje ne čuješ glasa, Lahorak brije mio Vrhom zlatnoga klasa. Lahorak leti hitro Širom kićena svijeta Lako se njihao, titrô Oko lipinog cvijeta. Vrijeme nemilo … [više] about Crkvica Ranjenoga Isusa
Na grobu Antuna Mihanovića
Blagoslovljeno zlatno sunce da je, Na mlado jutro što me amo zvalo, Rajolike u ove gorske kraje, Sred dolinice na to groblje malo! Da nisam nikad znao molit Boga, Da nikad suza ne orosi oka, - Tu morah molit srca iz duboka I proplakati nasred groblja toga; Da, molio sam, … [više] about Na grobu Antuna Mihanovića
Stanku Vrazu
na dan 8. rujna godine 1880. Je l' vaš, je l' naš, kom danas krijes se pali, Pjesništva plodnog divnome junaku? Slovenci, vi ste njemu zipku dali, Hrvati daše Stanku slavnu raku; Vi učiste ga ljute trpit' muke; Iz vaših gora donije slatki pijev: Mi javor-gusle tisli mu u … [više] about Stanku Vrazu
Ivanu pl. Zajcu Riječaninu
hrvatskom skladatelju, na dan 25-godišnjice njegova umjetnikovanja, 11. svibnja 1880. Sudbine ljute kad te spregne sila I tvoga srca presuši se česma, Zapjevni, rode, rasti će ti krila I živo srce otvorit će pjesma. Ta pjesma naša, pjesma Hrvatica, Veselo klikćuć', … [više] about Ivanu pl. Zajcu Riječaninu